Što je apikotomija i kada je potrebna?
Kada je potrebno razmotriti apikotomiju?
1. Neuspješna standardna endodonska terapija
Osnovni razlog zašto se pacijenti upućuju na apikotomiju jest neuspješno endodontsko (kanalsko) liječenje. Standardno liječenje kanala korijena zuba obuhvaća uklanjanje inficirane pulpe, čišćenje i dezinfekciju kanala te njihovo punjenje odgovarajućim materijalom. Međutim, ako infekcija i upala perzistiraju unatoč dobro obavljenoj terapiji, ili ako je zub teško pristupačan za temeljito endodontsko liječenje (zbog anatomski složenih kanala, postojećih restauracija ili kompliciranih fraktura), onda je apikotomija često sljedeći korak.
2. Perzistentna bol i upala
Pacijenti koji osjećaju dugotrajnu bol, osjetljivost ili oticanje nakon endodontske terapije vjerojatno imaju uporno žarište infekcije na vrhu korijena zuba. U takvim situacijama, apikotomija može pomoći uklanjanjem samog izvora infekcije – vrha korijena i tkiva oko njega.
3. Nemogućnost klasičnog ponovnog liječenja
Ponekad se standardno ponavljanje endodonskog zahvata (reendodoncija) ne može provesti ili je vrlo komplicirano, primjerice zbog postojanja velikih nadogradnji unutar zuba, neadekvatnog pristupa kanalu ili prijetećih fraktura zuba. U tim slučajevima, umjesto rizičnog otvaranja zuba i pokušaja ponovnog liječenja iznutra, kirurg odlučuje pristupiti problemu izvana – preko kosti i sluznice – te provesti apikotomiju kako bi riješio problem na vrhu korijena.
Kako se izvodi zahvat?
1. Priprema za zahvat
Prije samog zahvata potrebno je provesti temeljitu dijagnostiku. Stomatolog ili oralni kirurg najčešće će zahtijevati rendgensku snimku (ortopan, retroalveolarna snimka ili čak CBCT) kako bi se vidjela točna pozicija zuba, stupanj infekcije, anatomija korijena i prisutnost eventualnih cista. Na temelju te analize stručnjak će odrediti je li apikotomija doista najbolji izbor.
U pripremnoj fazi pacijentu će se objasniti tijek i očekivani ishodi zahvata. Također će se provesti detaljna anamneza te provjeriti zdravlje pacijenta, posebice ako postoje određeni rizični faktori (poput dijabetesa, poremećaja zgrušavanja krvi i sl.).
2. Lokalna anestezija
Zahvat se provodi pod lokalnom anestezijom, što znači da je područje u potpunosti bezbolno. Ovisno o preferencijama pacijenta i kirurga, moguće je primijeniti i sedaciju ako je pacijent jako anksiozan, premda u većini slučajeva lokalna anestezija bude sasvim dovoljna.
3. Incizija i pristup
Nakon što je područje anestezirano, stomatolog ili oralni kirurg načini mali rez na sluznici (gingivi) kako bi pristupio kosti. Potom se nježno otkloni dio sluznice i periosta (pokosnice) da bi se došlo do vrha korijena zuba. Koristi se poseban kirurški instrumentarij kojim se priprema područje oko apeksa zuba.
4. Uklanjanje vrha korijena i inficiranog tkiva
Vrh korijena zuba (apeks) se uklanja, a zajedno s njime i sva upaljena ili cistična tkiva koja su bila uzrok kronične infekcije. Pažnja se posvećuje temeljitom čišćenju i ispiranju područja kako bi se uklonile bakterije i ostaci inficiranog tkiva. U slučajevima gdje je potrebno, otvor na rezu korijena može se zatvoriti posebnim materijalom (retrogradni ispun) kako bi se spriječio povratak infekcije.
5. Zatvaranje rane
Nakon što je postupak čišćenja završen, tkivo se vraća na svoje mjesto i ušiva šavovima. Pacijent dobiva upute o njezi postoperativne rane i obično potrebnu terapiju antibioticima i analgeticima ako liječnik smatra da je to potrebno.
Prednosti i rizici zahvata
1. Očuvanje zuba
Glavna prednost apikotomije jest očuvanje prirodnog zuba. Umjesto da se zub izvadi, apikotomijom se riješava žarište upale i omogućuje se pacijentu da zub koristi još dugi niz godina. Prirodni zub je, kad god je moguće, bolje sačuvati nego zamjenjivati protetskim nadomjescima ili implantatima.
2. Relativno brz oporavak
Iako se zahvat čini invazivnim, većina pacijenata prolazi kroz relativno brz i uspješan oporavak. Bol i oteklina uobičajeni su nekoliko dana nakon zahvata, no uz pravilnu njegu te primjenu preporučenih lijekova, neugode se brzo ublažavaju.
3. Rizici
Kao i kod svakog kirurškog zahvata, postoje rizici – mogućnost infekcije rane, krvarenje ili komplikacije s mekim tkivima i kosti. Također, postoji rizik od oštećenja okolnih struktura (poput susjednih zuba ili živaca), osobito ako je anatomija zahtjevna ili zubi smješteni na nezgodnom mjestu. Međutim, dobrim planiranjem i kvalitetnim izvođenjem zahvata ti se rizici svode na najmanju moguću mjeru.
Što očekivati nakon zahvata?
Nakon apikotomije važno je pridržavati se svih savjeta stomatologa ili oralnog kirurga. Obično se preporučuju:
- Uzimanje preporučene terapije: analgetici ili antibiotici, ovisno o procjeni liječnika.
- Hladni oblozi: primjenjuju se na vanjski dio obraza kako bi se smanjila oteklina.
- Mekana i ohlađena hrana: prvih nekoliko dana dobro je izbjegavati jako tvrdu i vruću hranu.
- Redovita higijena: iako se treba izbjegavati direktno četkanje na mjestu šavova, ostatak usne šupljine treba pažljivo održavati čistim.
- Kontrolni pregled: najčešće se dogovara nakon tjedan dana ili prema procjeni, kako bi se uklonili šavovi i provjerilo cijeli postupak cijeljenja.
Potpuno zarastanje i uklanjanje eventualnih simptoma može potrajati više tjedana, no ključna je dobra suradnja pacijenta i stručnjaka koji je zahvat obavio.
Apikotomija je važan kirurški zahvat u stomatologiji koji često predstavlja posljednji korak u pokušaju očuvanja prirodnog zuba, osobito kada konvencionalna endodonska terapija ne daje željene rezultate ili se iz tehničkih razloga ne može pravilno provesti. Iako zahvat zahtijeva kiruršku intervenciju, prednost leži u mogućnosti uklanjanja izvora infekcije i očuvanja strukture zuba i čeljusne kosti. Pažljiva dijagnostika, stručno provođenje postupka te pravilna postoperativna njega ključni su za uspjeh apikotomije.
Zahvaljujući modernim tehnikama i visokokvalitetnim materijalima, uspješnost ovakvog zahvata vrlo je visoka, a rizici komplikacija relativno su niski. Stoga, u situacijama kada je to moguće, apikotomija se nudi kao odlično rješenje – kako bi se pacijentima sačuvao vlastiti zub i spriječio gubitak važnog dijela zubnog niza.
