Most na dva zuba: kada je stabilno rješenje, a kada postoji rizik od preopterećenja nosivih zuba
Most na dva zuba jedno je od najčešćih fiksnih protetskih rješenja za nadoknadu jednog izgubljenog zuba. Konstrukcija se oslanja na dva susjedna zuba koji služe kao nosači, dok se međuprostor ispunjava umjetnim zubom. Iako ovaj koncept nudi stabilno i estetski prihvatljivo rješenje, njegova dugoročna uspješnost ovisi o kompleksnim biomehaničkim čimbenicima. Kada su nosivi zubi adekvatno pripremljeni i parodontalno stabilni, most na dva zuba pruža dobru funkcionalnost i predvidiv rezultat. No, u određenim situacijama postoji povećani rizik od preopterećenja nosača, što može dovesti do oštećenja, mobilnosti ili gubitka zuba.
Biomehanička osnova mosta na dva zuba
Most oslanjajući se na dva nosača prenosi žvačne sile preko krunica na ta dva zuba. Pri normalnoj funkciji sila se ravnomjerno raspoređuje, ali svaki nosač mora podnijeti veći funkcijski i lateralni stres nego što bi podnosio kao samostalni zub. Stoga se prilikom planiranja analiziraju: stabilnost parodonta, duljina korijena, stupanj mobilnosti, kvaliteta kosti, postojeće restauracije te međučeljusni odnosi. Most je stabilno rješenje samo kada nosivi zubi imaju dovoljan biološki kapacitet za podnošenje dodatnog opterećenja.
Kada je most na dva zuba stabilno rješenje
Most na dva zuba najpouzdanije je rješenje u sljedećim situacijama:
Adekvatan parodontalni status
Nosivi zubi moraju imati zdrav parodont, normalnu dubinu sondiranja, čvrstu alveolarnu potporu i odsutnost aktivnih upalnih procesa. Stabilan parodont smanjuje rizik od progresivne mobilnosti i parodontnih komplikacija koje bi ugrozile cijeli most.
Snažna korijenska morfologija
Dugi, dobro razvijeni korijeni omogućuju bolji prijenos sila te pružaju veću otpornost na lateralna opterećenja. Zubi s jednostrukim i kratkim korijenom predstavljaju veći rizik, posebno u posteriornoj regiji.
Idealno opterećenje u zagrizu
U situacijama kada je okluzija stabilna, bez izraženih interferencija ili bruksizma, most na dva zuba može funkcionirati dugi niz godina. Uravnoteženi okluzijski kontakti sprječavaju koncentraciju sila na pojedine točke.
Nadoknada samo jednog zuba
Najstabilnije biomehaničko opterećenje postiže se kada most nadoknađuje samo jedan zub. Produženi mostovi značajno povećavaju rizik preopterećenja, zbog čega se u tim slučajevima često razmatra implantološka terapija.
Dobra oralna higijena
Ako pacijent održava pravilnu higijenu i dolazi na redovite kontrole, nosivi zubi ostaju stabilni, a rizik sekundarnog karijesa ili parodontalnog propadanja znatno je manji.
Kada postoji rizik od preopterećenja nosivih zuba
Most na dva zuba može postati biomehanički nepovoljno rješenje u sljedećim situacijama:
Nedostatna potpora kosti ili parodalna kompromitiranost
Ako nosivi zubi imaju smanjenu potporu zbog parodontitisa ili resorpcije kosti, opterećenje mosta može premašiti njihove biološke mogućnosti. Vremenom dolazi do mobilnosti, povećanog sondiranja i eventualnog gubitka nosača.
Bruksizam i parafunkcije
Osobe sa škripanjem ili stiskanjem zuba izlažu konstrukciju snažnim lateralnim silama. Budući da most nema fiziološku pokretljivost poput prirodnih zuba, takve sile preopterećuju nosive zube i dovode do frakture restauracije ili problema u parodontu.
Prevelika duljina raspona mosta
Kada se most pokušava izvesti na dva nosača, a nadoknađuje se više od jednog zuba, opterećenje postaje biomehanički nepovoljno. Nosači djeluju poput poluga, a žvačne sile stvaraju prevelike momente savijanja.
Slaba kvaliteta zubnog tkiva nosača
Ako nosivi zubi imaju velike ispune, pukotine, endodontsku terapiju ili smanjenu strukturu zuba, oni su manje otporni na dugoročno opterećenje. U takvim slučajevima može biti potrebno dodatno ojačanje kroz nadogradnju ili razmatranje alternativnih rješenja.
Nepravilna okluzija
Ako zagriz nije pravilno izbalansiran, sile žvakanja mogu se koncentrirati na jedan nosač, što ubrzava njegovu dekompenzaciju. Neuravnoteženi okluzijski kontakti vode prema problemima poput frakture zuba, oštećenja desni ili labavljenja mosta.
Klinička evaluacija prije izrade mosta
Prije donošenja odluke o mostu na dva zuba provodi se detaljna klinička dijagnostika. To uključuje radiološku analizu korijena, procjenu kvalitete kosti, analizu okluzijskih odnosa, test vitaliteta nosača te procjenu oralnih navika. Na temelju ovih parametara procjenjuje se dugoročni rizik i odlučuje hoće li most biti predvidivo rješenje ili je potrebno razmotriti implantologiju.
Procjena se dodatno temelji na Hirschfeld-Wassermanovim indeksima opterećenja parodontnih struktura, gdje se utvrđuje koliko potpornih vlakana korijena mogu preuzeti dodatno opterećenje.
Dugoročna prognoza i održavanje
Most na dva zuba može trajati godinama ako su zadovoljeni svi biološki, funkcijski i estetski kriteriji. Redoviti stomatološki pregledi ključni su za praćenje stabilnosti nosača, provjeru stanja parodonta i evaluaciju okluzijskih odnosa. Pravovremeno uočavanje početnih promjena smanjuje rizik od sekundarnih komplikacija i produljuje vijek trajanja mosta.
Održavanje uključuje profesionalno čišćenje, korištenje interdentalnih pomagala i specifičnih tehnika čišćenja ispod pontika, kako bi se smanjio rizik nakupljanja plaka i upalnih procesa.
Most na dva zuba može biti stabilno, estetski i funkcionalno rješenje kada nosači imaju adekvatnu potporu, pravilno raspoređene okluzijske sile i zdrav parodont. Međutim, postoje situacije u kojima takav most predstavlja povećani rizik od preopterećenja, osobito u prisutnosti bruksizma, smanjene potpore kosti, loše kvalitete nosivih zuba ili povećanih biomehaničkih zahtjeva. Temeljita dijagnostička analiza i individualizirani pristup ključni su za odabir odgovarajuće terapije i postizanje dugoročnog uspjeha.
