Boli zub ispod krunice: uzroci, simptomi i rješenja
Bol ispod zubne krunice čest je razlog dodatnih pregleda nakon protetske rehabilitacije. Pojava simptoma može upućivati na probleme na razini tvrdih zubnih tkiva, pulpe, parodonta ili okluzije. Točan uzrok utvrđuje se kombinacijom kliničkog pregleda i ciljanih dijagnostičkih testova, a terapija se planira u skladu s nalazom i prognozom nosivih struktura.
Najčešći uzroci boli ispod krunice
Sekundarni karijes na rubu krunice. Mikroprostor između ruba krunice i zuba, osobito ako je rub suboptimalan ili otežano dostupan higijeni, pogoduje zadržavanju biofilma. Progresija karijesa može dosegnuti dentin i pulpu te dovesti do pulpitisa ili periapikalnih promjena.
Upala pulpe ili odumiranje zubnog živca. Dubok prethodni karijes, opsežno brušenje, termička iritacija ili stara endodontska terapija kompromitirane kvalitete mogu rezultirati pulpalnom upalom ili nekrozom ispod krunice. U takvim situacijama simptomi se razvijaju od provokacijske osjetljivosti do spontane, pulsirajuće boli.
Povišena krunica i okluzijsko preopterećenje. Visoki kontakti u centriku ili ekscentričnim kretnjama (lateralno/protruzija) uzrokuju bol pri zagrizu, osjetljivost parodonta i mikropukotine, osobito na posteriornim zubima.
Pukotina zuba ispod krunice. Vertikalne ili koso orijentirane pukotine mogu biti prikrivene krunicom. Tipični znak je oštra bol pri zagrizu na tvrđu hranu i pri otpuštanju pritiska, uz moguć izostanak jasnih radioloških promjena u ranijoj fazi.
Parodontalni problemi oko ruba krunice. Pretjerano konveksne subgingivne konture, hrapave margine ili retencija hrane dovode do gingivalne upale i bolnosti. Napredovanjem nastaje krvarenje, neugodan zadah i produbljenje džepova.
Privremena postcementacijska osjetljivost. Kratkotrajna osjetljivost na hladno ili pritisak moguće je očekivati neposredno nakon cementacije; uobičajeno se smanjuje tijekom prvih tjedana. Perzistiranje ili pojačavanje simptoma zahtijeva dodatnu obradu.
Klinički znakovi i simptomi
Provokacijska osjetljivost na hladno/toplo upućuje na reverzibilnu ili ireverzibilnu pulpalnu reakciju, ovisno o trajanju i intenzitetu.
Bol pri zagrizu najčešće prati visoku krunicu, pukotinu zuba ili parodontalnu/upitnu endodontsku etiologiju.
Spontana noćna bol, pulsiranje i širenje prema uhu ili sljepoočnici ukazuju na napredniju pulpalnu patologiju.
Oteklina, fistula, neugodan okus povezani su s periapikalnim ili parodontalnim izvorom.
Krvarenje i osjetljivost uz rub krunice upućuju na lokalnu gingivalnu upalu zbog retencije biofilma ili neadekvatnog dizajna.
Dijagnostika
Anamneza i klinički pregled. Procjenjuju se vrijeme nastanka simptoma, provocirajući čimbenici i tijek. Vizualno se ocjenjuje stanje rubova krunice, prisutnost plaka, pigmentacija i retencija hrane.
Perkusija i palpacija. Pozitivna perkusija sugerira parodontalno‑ligamentni odgovor, a bolnost na palpaciju vestibularno može upućivati na periapikalnu komponentu.
Testovi vitaliteta. Hladni test i, prema potrebi, električni test pomažu razlikovati reverzibilne od ireverzibilnih pulpalnih stanja.
Radiologija. Bite‑wing snimke procjenjuju rubne kontakte i sekundarni karijes; periapikalne snimke daju uvid u periapikalni status. CBCT se indicira kod sumnje na frakturu korijena, atipičnu anatomiju ili nejasne periapikalne nalaze.
Dekementacija i inspekcija. U zagonetnim slučajevima promišljeno uklanjanje krunice omogućuje direktnu inspekciju, detekciju karijesa, pukotina ili procjenu integriteta prethodne endodontske terapije.
Terapijske mogućnosti
Korekcija okluzije. Selektivno poliranje i nivelacija kontakata smanjuju preopterećenje ako je uzrok funkcijski.
Sanacija sekundarnog karijesa i izrada nove krunice. Nakon uklanjanja karijesa i rekonstrukcije tvrdih tkiva izrađuje se nova krunica s optimiziranim rubnim dizajnom i higijenskom pristupačnošću.
Endodontsko liječenje ili retretman. Kod pulpalne/endo etiologije provodi se liječenje kanala korijena kroz postojeću krunicu (uz bušenje pristupnog otvora) ili nakon njezina skidanja, ovisno o materi jalu krunice, dostupnosti i prognozi. Retretman uključuje uklanjanje starih punjenja, dezinfekciju i trodimenzionalno punjenje.
Zbrinjavanje pukotina. Površinski i ograničeni defekti ponekad se saniraju restauracijom ili novim nadomjestkom; vertikalna fraktura korijena najčešće nosi nepovoljnu prognozu i zahtijeva ekstrakciju.
Parodontalna terapija. Profesionalno čišćenje, re‑dizajn subgingivnih kontura i uputa o higijeni kontroliraju lokalnu upalu.
Farmakoterapija. Analgetici služe simptomatskoj kontroli; antibiotici se primjenjuju isključivo prema jasnim indikacijama (sistemski znakovi infekcije, širenje, rizični pacijenti) i nisu zamjena za uklanjanje izvora.
Prevencija ponovne pojave
Precizan rubni dizajn i polirane margine. Supragingivno postavljanje rubova, gdje god je izvedivo, olakšava higijenu i smanjuje rizik mikrocurenja.
Kontrola okluzije. Stabilna statička i dinamička shema smanjuje rizik fraktura i postoperativne bolnosti; kod parafunkcija preporučuje se zaštitna udlaga.
Oralna higijena i interdentalna pomagala. Sustavna mehanička kontrola biofilma, uključujući interdentalne četkice i specijalizirane niti, ključna je u zoni rubova.
Kontrolni pregledi i ciljane snimke. Periodične evaluacije omogućuju ranu detekciju rubnih neprilagodbi, sekundarnog karijesa i okluzijskih smetnji.
Upravljanje čimbenicima rizika. Kserostomija, visoka učestalost šećera u prehrani i bruksizam povećavaju rizik komplikacija te zahtijevaju prilagođen plan održavanja.
Kada je potreban hitan nadzor
Naglo pojačanje boli, progresivna oteklina, povišena temperatura, otežano otvaranje usta ili gutanje te pojava fistule indikacije su za žurnu kliničku procjenu i intervenciju. Pravodobno zbrinjavanje sprječava širenje infekcije i komplikacije na okolnim strukturama.
Bol ispod zubne krunice multifaktorijalne je naravi i zahtijeva sistematičnu dijagnostiku kako bi se odredio točan uzrok. Precizna sanacija, kontrola okluzije, optimiziran rubni dizajn i disciplinirano održavanje temelj su trajne funkcije i udobnosti. Ranim prepoznavanjem i ciljanim terapijskim postupcima smanjuje se potreba za invazivnim rješenjima i produljuje vijek trajanja protetskog rada.
