Dogovorite pregled

Infekcija nakon vađenja zuba: što je alveolitis i kako ga spriječiti

Ekstrakcija zuba često je rutinski zahvat, no u rijetkim slučajevima može doći do komplikacije poznate kao alveolitis, odnosno suha alveola. Alveolitis predstavlja upalu ili iritaciju alveolarne čeljusne šupljine nakon vađenja zuba, koja nastaje uslijed poremećaja u formiranju ili zadržavanju krvnog ugruška u rani. Taj ugrušak je bitan za zaštitu izložene kosti i početak reparativnog procesa. Bez njega dolazi do izlaganja nervekih završetaka i mogućeg ulaska bakterija, što uzrokuje intenzivnu bol i odgođeno zacjeljivanje.

Klinička slika i simptomi

Simptomi alveolitisa obično se pojavljuju 2‑4 dana nakon vađenja zuba, kada se očekivana bol i nelagoda trebaju slijediti prirodan pad. Ključni znakovi uključuju:

  • Intenzivna i dugotrajna bol na mjestu ekstrakcije, često opisana kao pulsirajuća, koja ne jenjava uz uzimanje analgetika, već se može pojačavati
  • Bol koja se može širiti prema susjednim područjima – čeljusti, uhu, sljepoočnici
  • Osjetljiva rana šupljina, često bez prisutnog krvnog ugruška
  • Loš zadah ili neugodan okus u ustima
  • Izgled “suhe” šupljine (bez zaštitnog materijala)
  • U nekim slučajevima, crvenilo i upala okolnog gingivalnog tkiva

Važno je razlikovati uobičajenu postekstrakcijsku bol (koja postupno slabi) od patologije: ako bol raste ili ne popušta, postoji indikacija za stručni pregled.

Etiologija i rizični faktori

Uzroci nastanka alveolitisa nisu potpuno razjašnjeni, no najvažniji element je gubitak ili neformiranje adekvatnog krvnog ugruška. Kad se ugrušak ne stabilizira ili se prerano ukloni, izložena kost biva podložna iritaciji i mikrobiološkom nadražaju. Među rizične čimbenike ubrajaju se:

  • Pušenje – smanjuje lokalnu perfuziju i može prouzročiti dislokaciju ugruška
  • Teška ili traumatična ekstrakcija
  • Slaba oralna higijena ili prisutnost infekcija u području
  • Hormonalne promjene (kontracepcijske pilule)
  • Poremećaji zgrušavanja krvi
  • Prijašnje pojave alveolitisa

Incidencija se kod rutinskih ekstrakcija kreće oko 1‑4 %, dok je kod uklanjanja umnjaka veća.

Dijagnostički pristup

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i anamneze. Važne komponente su:

  • Pojava pogoršanja boli nekoliko dana nakon vađenja
  • Vizualizacija šupljine bez krvnog ugruška
  • Procjena okolnih mekih tkiva (< crvenilo, edem)
  • Analiza općih čimbenika (pušenje, lijekovi, sistemski status)

U većini slučajeva RTG snimka nije odlučujuća za alveolitis, no može biti korisna za isključivanje drugih komplikacija.

Metode liječenja

Cilj terapije je ublažiti bol, zaštititi izloženu kost i omogućiti adekvatno zacjeljivanje. Pristupi se mogu kombinirati:

  • Ispiranje šupljine (laviranje) fiziološkom otopinom ili antiseptikom kako bi se uklonile čestice hrane i bakterije
  • Mehaničko čišćenje dekaptirane šupljine (lagani curettage)
  • Postavljanje analgetičkog i zaštitnog obloga (npr. terapeutskih pripravaka s eugenolom, antimikrobnim i analgetskim svojstvima)
  • Preporuka analgetika i protuupalnih sredstava
  • U slučajevima dokazane infekcije — propisivanje odgovarajućih antibiotika
  • Praćenje i ponovljene intervencije po potrebi dok se rana stabilizira

Većina slučajeva reagira na terapiju unutar 7–10 dana uz pravilnu njegu.

Preventivne mjere

Prevencija je ključna za minimiziranje rizika nastanka alveolitisa:

  • Osigurati atraumatičan operativni pristup i minimalizirati traumu pri vađenju
  • Potaknuti formiranje stabilnog krvnog ugruška — izbjegavati ispiranje, upotrebu slamki, mućkanje, naprezanje
  • Savjetovati prestanak pušenja barem 48 sati nakon ekstrakcije
  • Primjena antiseptičkih ispiranja (npr. klorheksidin) pre i post operativno
  • Održavati dobru oralnu higijenu u cijelom oralnom sustavu
  • Po potrebi, koristiti lokalne zaštitne pripravke u rani

Alveolitis ili “suha alveola” je neugodna, ali rijetka komplikacija nakon vađenja zuba. Njezino prepoznavanje i pravovremeno liječenje mogu značajno ublažiti simptome i spriječiti produljeno zarastanje. Najbitnije su adekvatna tehnika vađenja, pažljiva postoperativna njega i edukacija pacijenta vezano uz ponašanje koje može ugroziti formiranje ugruška. Pravilna primjena ovih mjera doprinosi sigurnijem i bržem procesu oporavka.